Ženidbu je ustanovio Bog u zemaljskom raju, kada je rekao: „Nije dobro da čovjek bude sam, načinit ću mu pomoć kao što je on.” i zatim Adamu i Evi: „Plodite se i množite, i napunite zemlju, i sebi je podložite.”
Sakramentalni znak koji kršćanska ženidba predstavlja je sličan savezu ljubavi između Krista i Crkve. Zaručničko jedinstvo Krista i Crkve usavršava ono što na svoj način supružnička ljubav muža i žene naviješta, uključuje ili već ostvaruje pod vidom jedinstva i vjernosti. Isus je ženidbu, koja po Božjem naumu postoji oduvijek, uzdigao na razinu sakramenta rekavši: „Što Bog združi, čovjek neka ne rastavlja.” Po tome je ženidba kao sakrament jedinstvena, jer je jedini sakrament koji može postojati i da ne bude sakrament. Sakramentalnost daje ženidbi posebnu milost i čvrstoću.
Sakrament ženidbe među supružnicima stvara trajan i isključiv vez, jer sam Bog zapečaćuje privolu supružnika, kojom se na razini ljubavi uzajamno jedno drugome obećavaju u Kristu. Zato je sklopljeni i izvršeni sakrament ženidbe među krštenima apsolutno nerazješiv i jedinstven i traje do smrti muža ili žene.
(preuzeto sa https://zupa-tijela-kristova.hr/zeindba/)
